
Voždovac je pun brda i padina, od Medakovića i Kumodraža do Jajinaca i Belog Potoka. Kada krene jak pljusak, voda se sa krova, ulice i susednih placeva sliva naniže, a kuće u nižim delovima prve osete posledice. Vlaga na zidovima podruma, voda ispred garaže, rupe u dvorištu i bara uz temelj nisu samo neprijatnost. Dugoročno, loše odvođenje kišnice oštećuje temelje, fasadu i unutrašnjost kuće. Dobro rešen odvod vode sa krova i iz dvorišta jedna je od najisplativijih investicija u kuću.
Krov porodične kuće skuplja veliku količinu vode pri svakoj jačoj kiši. Sva ta voda kroz oluke i vertikalne cevi stiže do jednog ili nekoliko mesta pored kuće. Ako se ona izliva direktno uz temelj, tlo se natopi, a vlaga kroz temelje i zidove ulazi u podrum. Kod kuća na padini voda sa višeg placa dodatno pojačava problem. Zato se odvod kišnice planira za celu parcelu, a ne samo za oluke.
Oluci moraju biti dovoljnog preseka za površinu krova i postavljeni sa blagim padom ka vertikalnim cevima. Zapušeni lišćem i granama, oluci se prelivaju, pa voda pada po fasadi i uz temelj. Mreže protiv lišća i redovno čišćenje u jesen i proleće rešavaju veći deo problema. Na dnu vertikalne cevi voda ne sme da se izliva na tlo uz kuću, već se odvodi cevima dalje od objekta.
Kišnica se može usmeriti u atmosfersku kanalizaciju, upojni bunar, rezervoar za kišnicu ili otvoreni kanal, zavisno od uslova na placu i pravila u vašem delu grada. U mnogim delovima Beograda nije dozvoljeno uvoditi kišnicu u fekalnu kanalizaciju, jer jaki pljuskovi preopterećuju mrežu i voda se vraća u podrume nizvodno. Pre izvođenja radova dobro je raspitati se koja rešenja su dozvoljena za vašu parcelu.
Upojni bunar je iskopana jama ispunjena krupnim kamenom ili šljunkom, ili ugrađeno perforirano okno, u koje se uliva kišnica i polako upija u tlo. Postavlja se na dovoljnoj udaljenosti od temelja kuće i susednih objekata, kako voda ne bi ponovo stigla do zidova. Upojni bunar dobro funkcioniše u peskovitom i propusnom tlu. U glinovitom zemljištu, kakvo ima veći deo Voždovca, voda se slabo upija, pa bunar mora biti veći ili se kombinuje sa drugim rešenjima.
Kada vlaga u podrum ne dolazi samo sa krova, već iz zemlje oko kuće, potrebna je drenaža temelja. Oko temelja se kopa rov do dubine temelja, a na dno se postavlja perforirana drenažna cev u sloju šljunka, obavijena geotekstilom koji sprečava zapušavanje zemljom. Cev ima pad ka revizionom šahtu, odakle se voda odvodi dalje. Drenaža se kombinuje sa hidroizolacijom zidova, jer sama ne može da zaustavi vodu koja već prodire kroz zid.
Betonirana i popločana dvorišta ne upijaju vodu, pa se ona sliva ka kući ili garaži. Ispred ulaza u garažu postavljaju se kanalice sa rešetkom, a na najnižim tačkama dvorišta slivnici sa taložnikom. Pad dvorišta mora da vodi vodu od kuće, a ne prema njoj. Slivnici se povezuju sa istim sistemom kao i oluci, ka upojnom bunaru ili atmosferskoj kanalizaciji.
Umesto da se kišnica odvodi i gubi, može se skupljati u rezervoar za kišnicu. Voda sa krova kroz filter ulazi u nadzemni ili ukopani rezervoar, a koristi se za zalivanje bašte, pranje dvorišta i automobila. Ovakav sistem smanjuje opterećenje upojnog bunara i štedi vodu iz vodovoda tokom letnjih suša. Preliv rezervoara se ipak mora povezati sa odvodom, za slučaj da se rezervoar napuni.
Oluci se čiste od lišća bar dva puta godišnje. Taložnici u slivnicima i revizioni šahtovi drenaže proveravaju se i čiste od mulja i peska. Posle jakog pljuska prošetajte oko kuće i pogledajte gde se voda zadržava. Ta jednostavna provera pokazuje slabe tačke sistema pre nego što vlaga stigne do podruma.
