
Vlasnici kuća u Kumodražu, Jajincima, Pinosavi, Zucama i Belom Potoku znaju da se svaki ozbiljniji mraz završi bar jednim pozivom vodoinstalateru. Najosetljivije mesto u celom sistemu često je vodomerni šaht u dvorištu ili uz ogradu. Tu se nalazi vodomer, ventili i cevi koje povezuju kuću sa gradskom mrežom. Kada se šaht zanemari, vodomer pukne, kuća ostane bez vode, a ponekad i račun za vodu pokaže potrošnju koje nije bilo. Ovaj tekst objašnjava kako se šaht održava i kako se curenje otkriva na vreme.
U šahtu se nalazi vodomer, uređaj koji meri potrošnju vode, i ventili pre i posle njega. Ventil pre vodomera služi za zatvaranje dovoda pri zameni vodomera, a ventil posle vodomera za zatvaranje vode u kući. Kod mnogih priključaka posle vodomera postoji i nepovratni ventil, koji sprečava povratak vode iz kućne instalacije u gradsku mrežu. Šaht je pokriven poklopcem koji mora da bude dostupan za očitavanje.
U praksi je podela jasna. Gradski vodovod brine o mreži i priključku do vodomera, uključujući sam vodomer, dok je instalacija posle vodomera obaveza vlasnika objekta. To znači da curenje između vodomera i kuće plaća vlasnik, i to dva puta, kroz račun za vodu i kroz popravku. Za tačna pravila i postupak prijave kvara na vodomeru ili priključku najbolje je obratiti se nadležnom vodovodu.
Vodomer je najjednostavniji detektor curenja koji imate. Zatvorite sve slavine u kući, proverite da kotlić ne puni i da mašine ne rade. Zatim pogledajte vodomer. Ako se kazaljke ili mali točkić, poznat kao zvezdica, i dalje okreću, negde u instalaciji voda curi. Zabeležite stanje brojčanika uveče, ne trošite vodu do jutra i uporedite. Svaka razlika znači gubitak vode koji treba pronaći.
Vodomer i cevi u šahtu pucaju kada se voda u njima smrzne i proširi. Šaht treba da bude dovoljno dubok, sa dobrim poklopcem koji zatvara prostor. Pred zimu se vodomer i cevi oblažu izolacionim materijalom, a ispod poklopca postavlja se ploča od stiropora ili drugog izolatora. Krpe i stara ćebad upijaju vlagu, smrzavaju se i gube svojstvo izolacije, pa nisu dobro rešenje. Poklopac mora da naleže, jer i mali otvor pušta hladan vazduh u šaht.
Šaht pun vode je čest prizor posle kiše. Voda može da ulazi spolja, ali može da bude i znak curenja na vodomeru ili spoju. Ako se šaht puni i po suvom vremenu, curenje je skoro sigurno. Voda u šahtu ubrzava koroziju ventila i otežava očitavanje. Polomljen poklopac je opasan za decu i pešake, a pušta mraz direktno na vodomer, pa se menja bez odlaganja.
Ako ujutru nema vode, a komšije je imaju, verovatno je zamrznut vodomer ili cev u šahtu. Ne zagrevajte vodomer otvorenim plamenom, jer se plastični delovi i staklo oštećuju, a postoji i opasnost od požara. Šaht se zagreva postepeno, toplim vazduhom ili toplom vodom spolja. Ako je vodomer napukao, voda će krenuti čim se led otopi, pa zatvorite ventil i javite se vodovodu i vodoinstalateru.
U starijim kućama vodomer se ponekad nalazi u podrumu, ostavi ili čak u kupatilu. Ovakav raspored otežava očitavanje i pristup. Kada se kuća renovira, vredi se raspitati o mogućnosti premeštanja vodomera u šaht na granici placa, uz poštovanje pravila nadležnog vodovoda. Na taj način je i deo instalacije pod zemljom do kuće pod kontrolom vlasnika i lakše se proverava.
Ventili u šahtu godinama se ne okreću, pa zarđaju i zaglave se. Kada dođe kvar u kući, ispostavi se da voda ne može da se zatvori. Ventil posle vodomera treba povremeno okrenuti do kraja i vratiti, kako se ne bi zaglavio. Ako ventil propušta ili se ne može pomeriti, menja se pre nego što zatreba u hitnoj situaciji.
